Pozivni natječaj za 20. Festival prvih

extemporarily TEMA: Vrijeme rizika –  nesigurnost kao konstanta

Umjetnička organizacija Studio Artless raspisuje henceforth pozivni natječaj za inovativne, kritičke i participativne umjetničke radove i projekte povezane s temom ovogodišnjeg Festivala prvih: vrijeme rizika – nesigurnost kao konstanta.

Radovi na zadanu temu mogu biti izvedeni u bilo kojem mediju, pod uvjetom da autor u tome mediju radi po prvi put. Izvan konkurencije prihvaćamo i radove povezane s temom u mediju u kojem je autorica/or već radila. Natječaj je otvoren do 30.lipnja 2022. buy ivermectin uk Prijave s opisom rada, kratkom biografijom autora/ice i kontaktom pošaljite na festivalprvih@gmail.com.

Festival prvih održat će se u KNAPu – Centru kulture na Peščenici, u Zagrebu, od 19. do 24. rujna 2022.

TEMA: Vrijeme rizika –  nesigurnost kao konstanta

I neprihvaćanje rizika veliki je rizik. E. Jong
Ali gdje postoji opasnost raste također ono
spasonosno. J.C.F. Hölderlin

U Klaićevom Rječniku stranih riječi nalazi se odrednica rizik, mn. –ci, 2. rizika tal. (risico): smion poduhvat, stavljanje na kocku; opasnost (naročito gubitka u novčanim poslovima), pogibelj; izloženost nezgodi, nesreći, propasti, gubitku. U online rječnicima imenica rizik definira se kao situacija koja uključuje izloženost opasnosti, a povezuje se s pojmom kojim su drevni Grci označavali opasnost u morskim plovidbama.

Britanski sociolog Anthony Giddens kaže kako taj „naizgled jednostavan pojam“ u velikoj mjeri objašnjava osnove svijeta u kojem živimo. Giddens pretpostavlja kako se ideja o riziku počela pojavljivati tijekom 16. i 17. stoljeća tijekom velikih geografskih istraživanja. Kasnije se pojam koristi uz neizvjesnosti bankarskih ulaganja da bi se u suvremenosti pojavljivao povezan s različitim oblicima budućih neizvjesnosti: poslovnim, zdravstvenim, financijskim, projektnim, sigurnosnim, okolišnim itd. Kapitalistička društva orijentirana su na budućnost, jer se u „budućnosti vidi teritorij koji treba osvojiti, kolonizirati.“(Giddens, Odbjegli svijet, 2005.). Tako Giddens kaže: „Rizik je dinamika koja pokreće društvo sklono promjeni, društvo koje svoju budućnost želi samo odrediti, radije nego se prepustiti religiji, tradiciji ili hirovima prirode.“ Razlikuje dvije vrste rizika: vanjske/vezane uz prirodne nepogode (mogućnosti poplava, potresa, suše, gladi) i proizvedene/one koje je čovječanstvo proizvelo svojim djelovanjem (utjecajem na klimu, korištenjem nuklearne energije, fosilnih goriva, promjenama međuljudskih odnosa) i zaključuje kako: “Živimo u svijetu u kojem nam opasnosti koje smo sami stvorili ugrožavaju jednako ili čak više nego one koje dolaze izvana“ (ibid.). Na osobnoj razini, osim neizvjesnosti i straha, raznovrsni rizični poduhvati (ljubavne afere, dubiozna ulaganja, opasni sportovi) donose i uzbuđenje.

Njemački sociolog Ulrich Beck također se bavio „društvom rizika“ razumijevajući kako je, uopćeno gledano, rizik globalan, što je osobito vidljivo tijekom pandemije, njezinog širenja i trajanja, jer svi su ljudi gotovo jednako izloženi virusu. Hrvatski sociolog Zdenko Zeman, u analizi Giddensovih promišljanja o modernizaciji i njezinim rizicima kaže: „..svaka analiza modernog načina života mora krenuti od te neizbježnosti, koja se ne susteže samo kontroli pojedinaca, nego i utjecaju velikih organizacija, uključujući države i međunarodne organizacije. Radi se, dakle, o opasnostima koje svojim golemim devastacijskim potencijalima prijete životima milijuna ljudskih bića i, na koncu, opstanku cijeloga čovječanstva.“ (Zdenko Zeman, Autonomija i odgođena apokalipsa, 2004.). Za analizu su osobito zanimljiva i točna Beckova zapažanja kako su rizici često nevidljivi na prvi pogled i ovise o uzročnim interpretacijama, pa su podložni socijalnom definiranju konstruiranju (povećavanju i umanjivanju) preko masovnih medija, znanstvenim i pravnim institucijama (ibid.).