http://preferredmode.com/2013/12/16/joyce/ Ovaj kratak eksperimentalni film je svojevrsni triler noir, s fragmentiranom, asocijativnom strukturom i s naglaskom na atmosferu i emocije. Postoji predosjećaj, slutnja nečeg opasnog i mračnog, što opisujem gradeći tenziju kratkim ili dužim slikama nalik na flash-backove. Dolazimo do žene koja se histerično smije i potom mijenja raspoloženje, nešto je tišti, i odjednom se u poplavi slika približi stranac, izranja iz tame. Je li riječ o uvojku njezine psihe, unutrašnjem demonu, nemezisu koji ju proganja? Stvarnoj osobi ili plodu njezine ushuktale mašte, aspektu njezinog uma?

http://servuclean.com/2011/12/janitorial-services-a-must-have-for-large-business-establishments/ U ovom filmu kroz hiperbolu opisujem mentalne posljedice konstantnog življenja na rubu, u rizičnim vanjskim stanjima i situacijama. Video je, znakovito, nastao i u vrijeme pandemije i sveopće izolacije, koja je pojačala tjeskobu i produbila raskol među ionako otuđenim pojedincima i unutar društva. More, šuma i šipražje, noćni ambijent u filmu slika su idilične, nepromjenjive iako ciklične, indiferentne prirode, ali njezine utješne, ljekovite i hipnotizirajuće kvalitete pretvaraju se u zlokobnost pod utjecajem čovjekove duše i njezinih previranja. Žena na rubu živčanog sloma oslikava socijalni kolaps uslijed bezbrojnih opasnosti naše privatne panike i fragilnosti sred iščeznuća istinski dubokih, smislenih, autentičnih odnosa i posljedičan osjećaj usamljenosti i odsječenosti od svijeta.

Iako je film intimističan, predstavlja česticu pojedinačnog što odražava opće i kolektivno: društvene traume koje čine osobne košnice straha. Čak ni bijeg u divljinu ne može garantirati bijeg od sebe i od bombardiranosti rizicima koji nas preplavljuju. Fatalistički i dramatični kraj filma, ipak, simbolizira mogući novi početak, nadu u izranjanje iz ružnog sna, magično vjerovanje da možemo popraviti ono što je otišlo predaleko i naizgled u nepovrat.

Film se prikazuje izvan konkurencije.

Petra Brnardić

Rođena je 1978. u Zagrebu. Godine 2004. diplomirala je na ALU u Zagrebu u klasi prof. Šuteja. Bavi se slikarstvom, crtežom, fotografijom, kolažem, instalacijom, animacijom, videom, glitch-artom, performansom i ostalim vidovima vizualnih umjetnosti. Izlagala na brojnim samostalnim i skupnim izložbama te sudjelovala na mnogim filmskim festivalima u zemlji i inozemstvu  (Hrvatska, BiH, Srbija, Slovenija, Palestina, Argentina, Poljska, Italija, UK, Portugal, Francuska, Švedska, Španjolska, USA, Indija, Meksiko, Rusija, Nizozemska, Grčka, Njemačka). Uvrštena u antologiju hrvatskog erotskog crteža, „Eros i Pornos“. Rad joj prezentiran u nekoliko domaćih i međunarodnih publikacija, između ostalih, u digitalnom časopisu „Gestalten“, „A5“ (dvaput), Make8elieve, Self-As-Subject: The Multiple Exposure Project Zine i Stigmart VideoFocus Special Edition. Fotografije su joj uvrštene su u tri Saatchi Art Gallery kolekcije. Dobitnica četiri nagrade za svoj rad, od kojih mi je najdraže posebno priznanje 50. revije hrvatskog filma za kratak eksperimentalni film „Leviathan Of Desire“ iz 2018. Autorica više od dvadeset kratkih eksperimentalnih filmova, i nekoliko nedovršenih i neobjavljenih.