Tiberias TEMA: GUBITAK/TUGOVANJE

Reghin-Sat Zagreb,  23. travnja 2024.

Raspisujemo pozivni natječaj za inovativne, kritičke i participativne umjetničke radove i projekte povezane s temom ovogodišnjeg 22. Festivala prvih: Gubitak/Tugovanje.

Radovi na zadanu temu mogu biti izvedeni u bilo kojem mediju, pod uvjetom da autor/-ica u tome mediju radi po prvi put. Izvan konkurencije, prihvaćaju se i radovi povezani s temom u mediju u kojem su autori već radili.

Natječaj je otvoren do 1. lipnja 2024. Prijave s opisom rada, kratkom biografijom autora/-ice i kontaktom pošaljite na:   festivalprvih@gmail.com.

Izložba Festivala prvih održat će se u Galeriji Događanja, u KNAPu – Centru kulture na Peščenici, u Zagrebu, početkom listopada 2024.

Tema 22. FPa 2024. je GUBITAK/TUGOVANJE

 „..i gubici su nekakvi dobici, jer omogućavaju nešto novo i drugačije.“
Hrvoje Jurić, filozof

Roberto: It is a sad and beautiful world.
Zack: Yes, it is a sad and beautiful world, buddy.
Jim Jarmush, Down by Law

U Anićevom Rječniku hrvatskog jezika, na stranici 127.  čitamo: gubitak/m (G-tka,  Nmn –ici, G gubitaka) ono što je izgubljeno, što je propalo [~ u novcu], sin. šteta //gubiti (koga, što, se) nesvrš. 1. ostajati bez onoga što se imalo ili moglo dobiti [~ vrijeme, ~ na kartama, ~ pozicije, ~ bitku] 2. (se) a. prelaziti u stanje rastresenosti ili nesvijesti b. nestajati [~ u daljini].

Antropologinja Joan Halifax, govori o pet velikih područja povezanih s gubitcima: gubitku voljene osobe, identiteta ili statusa, gubitku odnosa, mjesta ili stvari i sposobnosti. Takve neizbježne pojave slijedi reakcija – tugovanje/žalovanje, kao univerzalno životno iskustvo povezano s doživljajem stvarnog gubitka. Paradoksalno jest što gubitak može biti i imaginaran, izmišljen, a jednako tako bolan. Prije konačnog prihvaćanja, švicarska psihijatrica Elisabeth Kübler Ross u knjizi O smrti i umiranju (1969.) razlikuje još četiri faze žalovanja:  poricanje, ljutnju, cjenkanje i depresiju.

Svaka od faza specifičan je način nošenja s gubitkom, a ne mora se odnositi samo na gubitak bliske ili važne osobe, jer se kroz slične procese nosimo i s drugim gubitcima, materijalnima i nematerijalnima, pa i zamišljenima. Liječnici i psiholozi dublje se bave intenzitetima patnje i s njima povezanima stupnjevima (dis)funkcionalnosti, te brzinom adaptacije pogođenih. Sposobnost žalovanja i zaokruživanje tog psihološkog procesa, između ostalog, govore o zdravlju pojednica, i društva, te sprečavaju proces generacijskog „prijenosa“ traume na iduću generaciju. Procesi tugovanja duboko su povezani s kulturološkim okvirom koje u velikoj mjeri određuje društveno prihvatljive načine tugovanja. Proces tugovanja može se razriješiti i na pozitivan način, te donijeti i povećano suosjećanje, razumijevanje i duboki osjećaj ljudskosti.