http://rodneymills.com/96r72/2eb62b-advantages-and-disadvantages-of-frequency-polygon 2022.
papir, prašina.
25 x 35 cm, 35 x 45 cm (više komada)
buy modafinil south africa Radi se o seriji radova izvedenih korištenjem prašine na papiru.
Prikazane su različite geometrijske ili apstrahirane forme i plohe izvedene od prašine, koje stvaraju dojam prostornosti. Prostore ne prepoznajemo, samo ih takvima percipiramo, lišene svoje povijesnosti, svrhe i autentičnosti. Plošne forme od prašine djelomično su transparentne pa preklapanjem ostavljaju dojam prostornosti.
Proces sakupljanja prašine, razdvajanje iste po tonalitetu, te u konačnici oblikovanje u formu različitih ploha na papiru, govori o jednom zaokruženom procesu kontrole nečeg što se u svom prirodnom obliku ostvaruje potpuno nekontrolirano. Rad je nastao iz niza eksperimenata kojima se nastojalo pruzeti kontrolu nad prašinom kao materijalom, imajući za cilj otkriti kako prašinu koristiti kao likovnu tehniku, s mogućnošću oblikovanja osnovnih likovnih elemenata poput linije ili plohe.
Govoreći o prašini kao materiji, jasno je da je sačinjena od nebrojenih različitih čestica, ovisno o vremenu i prostoru nastajanja. Ovaj rad, prašinu kao material, potpuno transformira. Daje joj svrhu, mogućnost oblikovanja, zaustavlja je i kontrolira. Ona postaje dominantna. Preuzimanjem kontrole nad njom, možemo reći da je korištena i kontrolirana kao jedinstvena materija, dok je njezin sastav i dalje nepoznat. Rad provocira promatrača u apsurdnu analizu i iščitavanje sastava prašine koju inače poimamo kao ništavilo, kao nusprodukt prošlosti, trag radnji unutar određenog vremena i prostora, bez definiranog oblika i dimenzija, gotovo neuhvatljiv.
Važna odlika prašine kao materijala, jest upravo vrijeme. Kroz vrijeme nastaje i kroz vrijeme se ostvaruje. Kreiranjem “novih” prostora prašinom, nazvanih Postprostori, rad na začudan način isprepliće različita vremena. Materijalom prošlog vremena kreira se budućnost.
Prostori definirani prašinom kao materijalom prošlog i prefiks post- u nazivu kao termin koji se koristi za nešto što dolazi kasnije, rad se na indiferentan način bavi pitanjem nasljeđa, te nastoji osvijestiti moć sadašnjeg trenutka kao jedino vrijeme u kojem je moguće djelovati. Ako se rizik očituje u različitim oblicima budućih neizvjesnosti, onda nema teže spoznaje od činjenice da sve što je učinjeno (ili nije učinjeno) definira prostor i vrijeme koje tek dolazi.
Kao što i Giddens zaključuje:“Živimo u svijetu u kojem nas opasnosti koje smo sami stvorili ugrožavaju jednako ili čak više nego one koje dolaze izvana“
Anita Miloš Tomaić
Rođena je 1991. u Sarajevu, BIH. Završila je diplomski studij slikarstva na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu i stekla zvanje magistre slikarstva. Završila je i pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičko obrazovanje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Položila je stručni ispit za nastavnicu likovne kulture u osnovnim i srednjim školama 2019 godine. Ostvarila je nekoliko samostalnih izložbi (Galerija umjetnina, Galerija Šira, Galerija 90-60-90 Pogon Jedinstvo) i sudjelovala na više skupnih izložbi. Od 2015. radi kao vanjska suradnica u zvanju asistent na slikarskom odsjeku Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Od 2017. godine, kao članica stručnog žirija sudjeluje u projektu A4 u sklopu Galerije umjetnina u Splitu. Redovna je članica Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb.