KVARTOVSKA LEKTIRA I OSOBNE PRIČE//KULTURA I UMJETNOST U ZAJEDNICI
u četvrtak, 17.4.2025. od 12.00 do 14.00 sati,
Knjižnica S.S.Kranjčevića, Zapoljska 1
Poezija Vesne Parun i Jure Kaštelana
vode: kroatistica Marina Protrka Štimec i likovna umjetnica Marlen Ban
Radionica čitanja poezije i kreativnog likovnog rada (izrada kolaža) posvećena je ranoj poeziji pjesnikinje, prozaistice, dramske spisateljice, slikarice i prevoditeljice Vesne Parun te književnika i prevoditelja Jure Kaštelana. Povezuje ih modernizam izraza, obuhvatnost i osjećajnost, motivi i osviješteno gledanje svijeta. Ime Vesne Parun nosi šetalište na Borongaju iznad natkrivenog potoka Bliznec i ona je jedina žena među književnicima po kojima su nazvane ulice u kvartu. Na radionici ćemo čitati i komentirati izabrane pjesme iz prvih pjesničkih zbirki te reflektirati osobne priče kroz tehniku kolaža koja omogućuje zanimljivo izmještanje i ponovno kontekstualiziranje korištenih fotografija, isječaka iz novina, pisama, teksta i drugog radnog materijala. Zanima nas introspektivno istraživanje odnosa prema poeziji i kvartovskoj zajednici. Polaznice/i mogu donijeti vlastite kopirane fotografije i druge artefakte vezane uz Borongaj i Volovčicu.
Pjesnikinja Vesna Parun rođena je u Zlarinu, 10. travnja 1922., a umrla u Stubičkim Toplicama, 25. listopada 2010. Ranko Marinković ju je nazvao totalnom pjesnikinjom: „Čini nam se da je dotakla svojom riječi sve stvari, zadahnula, rastvorila smisao pojavama, vidjela neviđeno, dohvatila nedostiživo. Kad je čitamo čini nam se da je gledala, da je mislila, da je sanjala prije nas o svemu što smo vidjeli i sanjali diletantski površno u grubim, sumarnim kvantitetima.“
Ona sama je o sebi napisala:
Dođoh prerano i prekasno
Da bih bila staza tišine.
Ne ostaje mi nego da pjevam.
Da vječno otvaram svoj krug
i nedovršeni svijet uznemirujem
svojom slobodom.
Kao „glas iz nepoznatog“, „glas budućnosti koji razrješuje tajne“ u svojoj je poeziji spajala vizualnost i pojavnost ukupnog svijeta: biljaka, životinja, predmeta. Nikola Milićević piše: „kao da je svu botaniku u zoologiju znala napamet“. Veze između riječi i stvari u njezinoj poeziji nalaze nove, neočekivane odnose, dajući novi smisao svijetu.
Ona sama piše:
Ako prestanem da pjevam nježnost,
nitko neće više znati, braćo,
tajnu kako je zasađeno drvo,
bajku kako je niknuo cvijet
usred poljana opustjelih.
Nitko neće znati više
zašto je tu i tko je izbavio
njegove oči, da budu oganj svijeta.
Na radionici ćemo čitati i komentirati izabrane pjesme iz njezinih prvih zbirki: Zore i vihori (1947), Pjesme (1948) i Crna maslina (1955).
Jure Kaštelan (Zakučac kraj Omiša, 18. prosinca 1919. – Zagreb, 24. veljače 1990.) javio se značajnom zbirkom Crveni konj (1940), poznatom i po grafičkim ilustracijama Ede Murtića. Arhetipski elementi, rat, vitalizam, djetinjstvo i mladost, ljubav u različiti elementima i metamorfozama – od romantične ljubavi do patriotizma i kozmičke uzajamnosti kao načela univerzuma povezuju ovu zbirku sa sljedećima: Pijetao na krovu (1950), Biti ili ne (1955), Malo kamena i puno snova (1957).
Izbor njegove poezije u povodu njegove 100. obljetnice pjesnikova rođenja pod naslovom Sklad urlik (prir. T. Brlek, 2019) upućuje i na tematsku i oblikovnu stranu njegova pisma. U njegovoj ćemo poeziji pronaći univerzalni humanizam, pejzaž zavičaja i nade, snove kao „stvarnost bez dimenzija“ koji također stvaraju nove veze između gledanja, govorenja i bivanja, riječi i stvari. Kao što kaže u prvim stihovima svoje pjesme:
Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca.
Nevidljivi bedemi sazidani od rana.
Uspavankom
odolijevam najezdama.
Preobražen u oklopu sna.
