Anatomija prijateljstva
Ovogodišnji žiri čine Morana Foretić, kazališna redateljica i viša stručna suradnica Centra KNAP, te Maja Šips i Lea Dinjar, polaznice dramskog studija Lokus i radionice kazališne kritike „Bez dlake na jeziku – Kritika u tri čina”. Njihovim prvim sudjelovanjem u stručnom žiriju Festival prvih otvara prostor i novim kritičarskim glasovima.
Svi izloženi radovi na nesvakidašnje su načine otvorili različite slojeve anatomije prijateljstva, zbog čega odluka nije bila jednostavna. Žiri je odlučio dodijeliti sljedeće nagrade:
Nagradu žirija dobiva Vasja Irma Ivković za rad „Kako izmjeriti uloženu skrb i njezinu optimalnu količinu?” izveden s Majom Perak. Koristeći format durational performance, autorica slojevito istražuje kako zajednička igra može biti prostor bliskosti, ali i udaljenosti, suzdržanosti i nadmetanja. Posebno izdvajamo promišljenost vizualnog postava: male drvene stolice i tragovi koje ostavljaju na aluminijskoj površini pretvaraju druženje u vidljiv zapis odnosa. Kroz višednevnu izvedbu, njezin razvoj i dokumentaciju, rad povezuje vrijeme, prostor i geste te pokazuje kako prijateljstvo mijenja intenzitet i oblik, ostavljajući tragove i onda kada ih ne primjećujemo. Rad je dio šireg umjetničkog istraživanja. Prema riječima autorice: “sustav igre ilustrira pravila tekuće modernosti (Zygmund Bauman) i ekonomsku vrijednost odnosa danas, dok se istodobno, očajnički, tim istim pravilima pokušava oduprijeti.”
Posebno priznanje dodjeljuje se Leu Grganiću za rad „Sken prijateljstva”. U vizualno dojmljivoj seriji skenova autor jednostavnom gestom ruku koje se dohvaćaju prikazuje bliskost, postupno udaljavanje i konačni prekid prijateljstva. Nizanjem tih gesta stvara osjećaj trajanja odnosa i njegova nestajanja, oblikujući suptilan i poetski prikaz krhkosti ljudskog kontakta. Rad je zapravo palindromoid, može se čitati i obrnuto, pa tako nudi i oprimističnije viđenje anatomije prijateljstva.
Nagradu publike dobiva Jelena Martinović za participativni performans „Prije nego me upoznaš”. Intervencije flomasterima i prekrivanje natpisa trakom pretvorili su autoričinu haljinu u prostor neočekivane razmjene. Posjetitelji koji autoricu ne poznaju prekrivali su iskaze koje su prepoznali kao samokritične, dok su oni koji je poznaju isticali i dopisivali osobine u kojima je prepoznaju. Iz susreta različitih pogleda otvorila su se pitanja o tome kako čitamo nepoznate i bliske ljude te kako se njihova slika o sebi susreće s našom.
Čestitamo nagrađenima i zahvaljujemo svim autoricama i autorima na hrabrosti prvog iskoraka, a publici na
susretima, razgovorima i glasovima!