ZLATNO DIJETE, 2025.
skulptura, pur pjena
40 x 20 cm

Zlatom premazana beba, prerezana, spojena spajalicama, kao postmoderni Frankenstein, simbol je savršeno dizajniranog djeteta budućnosti – Golden Child. Ova skulptura nije samo kritika društva, već i metafizičko propitivanje granica života, tijela, tehnologije i identiteta.

U vremenu kada genetika, inženjering i biotehnologija redefiniraju pojam djeteta, Zlatno dijete postaje ikona transhumanizma. Premaz zlata nije simbol bogatstva već alkemijski čin – pokušaj pretvorbe čovjeka u božansko biće. No, zlatni sjaj skriva rane, spojeve, preinake – tijelo je otvoreno, izloženo, rekonstruirano. Spajalice koje ga drže na okupu sugeriraju krhkost i privremenu narav tog spoja: dijete nije rođeno, ono je sastavljeno.

Ovdje tehnologija ne rađa, već sklapa. Beba je artefakt, inženjerski proizvod, nositelj mikrotehnoloških dodataka koji zamjenjuju instinkt, emociju i dušu. Ona postaje nova forma života – mehanizirano čudo čiji identitet nije formiran iskustvom, već programiran unaprijed. U tom smislu, Zlatno dijete je i simbol gubitka nevinosti: djeca više nisu rođena iz ljubavi, već iz algoritama.

U ovom radu, tijelo je polje bitke između prirode i stroja, duha i materije, prošlosti i budućnosti. Prerezana forma simbolizira diskontinuitet vremena – trenutak kada je čovječanstvo prešlo granicu i odlučilo igrati boga. Spajalice su rana metafizika: spoj kaosa i kontrole, pokušaj da se razlomljeno ponovno sastavi.

Kroz ovu skulpturu, autor postavlja pitanje: ako možemo stvoriti savršeno dijete, možemo li stvoriti i savršenu budućnost? I ako da – tko je određuje? Tehnološki trik u ovom djelu skriva filozofsku prijetnju: što ostaje od čovjeka kada je sve unaprijed programirano? Što ostaje od duše kada tijelo postaje projekt?

Zlatno dijete nije samo beba. Ono je prorok nove ere – utopijski simbol i distopijska opomena u isto vrijeme. Njegova zlatna koža sije svjetlost, ali njegove spajalice pričaju o boli.

Tomislav Šilipetar rođen je u Zagrebu, Hrvatska. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2014. godine, u klasi profesora Igora Rončevića, stekavši titulu magistra slikarstva. Njegov umjetnički put obilježen je predanošću istraživanju suvremenih likovnih izraza i refleksijom društvenih fenomena kroz vizualni jezik.

Godine 2015. postaje član Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU). Od tada sudjeluje na brojnim skupnim izložbama te ostvaruje značajan broj žiriranih samostalnih izložbi, pri čemu se njegov rad prepoznaje po specifičnom autorskom izrazu i dosljednosti u istraživanju odabranih motiva. Za svoj umjetnički doprinos višestruko je nagrađivan. Tu se posebno ističe Rektorova nagrada za izvrsnost iz 2013. Godine. Šilipetar se u svom slikarstvu pretežno koristi akrilom, pri čemu istražuje teme samoće, izolacije i ljudske egzistencije u kontekstu društva koje često osuđuje i nameće rigidne norme. Njegov umjetnički rukopis karakterizira naglašena lazurnost i upotreba linije, kojima se suprotstavlja tradicionalnim akademskim pristupima slikarstvu, stvarajući autentičan vizualni izraz koji se nalazi izvan ustaljenih okvira. Izlagao je u Sloveniji, Poljskoj, Litvi, Srbiji, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je ostvario i niz publikacija u renomiranim umjetničkim časopisima. Time aktivno pridonosi promociji suvremene hrvatske umjetnosti na međunarodnoj razini, potvrđujući svoj status relevantnog umjetnika na globalnoj sceni. Od 2016. godine ima status samostalnog umjetnika.

https://www.instagram.com/tomislavsilipetar_artist/