Santo Tomás Verdigris (starofr. vert de Grece: grčka zelena) je bakreni acetat, plavo zelena kemijska supstanca koja se stvara na površini bakra prirodnim i umjetnim putem. Koristio se i u farmaceutskoj industriji i kao pigment, bojilo, te bio je jedan od francuskih izvoznih dobara od kraja 13.st pa sve do ranih godina 20.st. U francuskoj pokrajini Languedoc, u 18.st. proizvodnja verdigrisa je bila isključivo dio ženskog poduzetništva. To je priča uspjeha, financijskog zlatnog doba, tijekom kojeg su mnoge žene postale poduzetnice, a neke su od njih ustanovile unosne i zakonom zaštićene baze moći.
http://thelittersitter.com/media-admin.php Glavni sastojci za dobivanje verdigrisa su bakar, grožđe i vino, a glavno mjesto proizvodnje su bile zemljane posude i hladno mjesto za skladištenje. Zbog obilja vina i loze središte proizvodnje se lokaliziralo na jugu Francuske. Bakrene trake ostavljane su između slojeva fermentiranog grožđa u zemljanim ćupovima, dok kiselina u grožđu ne bi izazvala razvoj bakrenih kristala koji su sazrijevali u spužvaste plavo zelene nakupine. Procesi proizvodnje verdigrisa shvaćali su samo posvećeni u proces. To su bile povlaštene informacije dostupne samo i kroz žene, te su bili prenošene generacijama.
Kao odgovor na temu „(NE)VIDLJIVE ŽENE“ željela sam reproducirati proces proizvodnje verdigrisa pomoću alkoholnog octa u staklenim posudama. Izložila sam forme oblikovane od bakrenih traka isparavanjima alkoholnog octa kroz različita vremenska razdoblja kako bi prikazala različite faze nakupljanja kristala – od tamno zelenih sjajnih kristala u početnoj fazi, preko baršunastog plavo zelenog pokrivača, pa do debelog sloja delikatnih i vrlo krhkih igličastih kristala koji su poput trave pokrile površinu bakra. Ovim umjetničkim eksperimentom želim obratiti pozornost na pretpočetke ženskog poduzetništva već u 18. st. i vidljivosti (nevidljivih ribarskih) žena na tržištu, a kasnije i njihov društveni položaj financijske moći i utjecaja, što je u to doba bio veliki iskorak s obzirom da je taj status bio ograničen isključivo na muškarce u poslovnom sektoru i aristokraciji. Verdigris se proizvodi sličnim metodama već od stare Grčke i put kojim su uzgajivačice stekle znanja o tehnikama proizvodnje nije jedinstven, ali je poseban rezultat koji je donio. U prakticiranju ovog zanata i u njegovoj zaštiti od muškog uplitanja, generacije žena bile su uglavnom ili povezane ili potpuno samostalne, sposobne pokrenuti i voditi posao te sudjelovati u međunarodnoj trgovini. Izvor: „The Verdigris Industry in Eighteenth-Century Languedoc: Women’s Work, Women’s Art“ , Reed Benhamou, French Historical Studies , Spring, 1990, Vol. 16, No. 3 (Spring, 1990), str. 560-575, izdano od Duke University Press
Kristina Kamala Babina, mag.art.
Rođena je 1985.g. u Chisinau, Moldaviji. Od 1991.g. živi u Hrvatskoj te pohađa Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje 2009. diplomira na grafičkom odsjeku.
Od 2015. godine bavi se oblikovanjem metala. Izlagala je na više zajedničkih izložbi u Hrvatskoj i Sloveniji, ostvarila je 6 samostalnih izložbi. Suorganizatorica je međunarodnih umjetničkih projekata (Predstavljanja suvremenog i tradicionalnog japanskog drvoreza u Rijeci i Jelsi).
Od 2019. je članica HDLU u Zagrebu.
Živi i radi u Zagrebu, bavi se slikarstvom, grafikom, oblikovanjem obojenih metala i srebra, te umjetničkim radionicama za djecu i odrasle. Od 2019. je članica HDLU u Zagrebu.