Jardines de la Silla (Jardines) Pred vama su četiri rada, četiri land art skulpture – Kameni cvijet, Rub jezera, Grane s točkom i Krugovi. Svaki od njih koegzistira u tri svijeta – u fizičkom, digitalnom i svijetu simbola.
http://thmiii.com/viewpoints/15/ Radovi pred vama izloženi su u svijetu simbola. Oni su reprezentacija land arta, simbol kroz koji ovaj rad komunicira – imaju publiku, tu su da bi bili viđeni, da bi nešto pokazali.
Oni se nalaze i u digitalnom svijetu. Da biste ih tamo vidjeli, potrebno je skenirati QR kod ili upisati koordinate u Google maps. Smješteni na Google maps, svaki na točnoj lokaciji gdje je nastao, podložni su procjenjivanju, ocjenama, komentarima, dodavanju sadržaja ili ukidanju kao nepotrebni. To okruženje može biti i okrutnije od prirode.
Svaki ovaj rad postoji i u fizičkom svijetu, u prirodi. To je bila početna točka, najprirodnije okruženje, stopljeni su s okolinom. Ali tu su bez publike, osim ptica ili slučajnih prolaznika, izloženi vremenskim i drugim prilikama. Oni su prije svega prolazni. Ništa u prirodi ne može pobjeći nestajanju, prolaznosti i propadanju. Pa ipak, oni to pokušavaju prelaskom u digitalni i svijet simbola.
Ovaj rad je nastao kao posljedica lutanja po prirodi za vrijeme nametnute socijalne izolacije. Ta situacija me primorala na osamu, a samim time na provođenje više vremena u prirodi, na otvorenom. U te land artove sam pokušala pretočiti mir koji me okruživao – u gradu se taj mir činio beživotnim i nametnutim, ali uz jezera izgledao je sasvim prirodno, kao da je takvo stanje potpuno normalno, a mi ljudi smo se previše navikli na spektakle. Prirodu nije briga za naše probleme. Jezera, drveće i kamenje su i dalje živjeli kao da je sve u najboljem redu, i to je na mene djelovalo smirujuće.
Kao posljedica epidemioloških mjera su proizašla i razmišljanja o prezentaciji rada – zbog nemogućnosti okupljanja mnoge izložbe su se prebacile u digitalno okruženje. Ljudi su se više nego ikada povezali putem društvenih mreža. To me potaklo da promišljam o izlaganju ovog rada u virtualnom svijetu, a Google karte su se nametnule kao logična poveznica koja predstavlja stvarno mjesto u digitalnom okruženju.
Treći dio rada (koji je istovremeno prvi koji publika vidi) su simboli koji ih povezuju. Oni su tu, ne samo kao vizualna činjenica, nego kao sredstvo komunikacije. Služe kao prolaz do digitalnog rada, a istovremeno stvarni land art pozicionira na točnu lokaciju u prirodi. Oni se nalaze pred publikom na izložbi, na mjestu gdje opet možemo imati komunikaciju uživo, gdje je osama samo tema izložbe.
Prvi puta se bavim nekom vrstom digitalnog rada, a prvi put sam i koristila laser za izvedbu – laserom su simboli ugravirani u medijapan. Land artom sam se bavila i ranije.
Marina Brkić rođena je 1985. godine u Požegi. Bavila se glumom u Gradskom kazalištu Požega, i izradom dizajnerskog i tradicionalnog nakita. 2018. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Trenutno je na trećoj godini kiparstva, u klasi prof. Alema Korkuta.
Kontakt:
mob: 0918970560
e-mail: marina.brkich@gmail.com