DENIS HARAČIĆ

Chacarita Video Rad – animacija „Embedded Truth“

A http://midequalitygroup.co.uk/events/list/?tribe-bar-date=2022-09-04 utorska izjava o radu:

Početkom pandemije COVID-19 naš normalni životni tok došao je do naglog zastoja, a svakodnevnica se pretvorila u iščekivanje, društvenu anksioznost, paranoju i strah; zajedno sa prvim lockdownom, u neizvjesni i sasvim novi period našeg društvenog života.

Kao likovni umjetnik, pripao sam skupini koju je u praktičnom radu ova okolnost pogodila gotovo i najviše. Pred svima nama je bio novi izazov, novi pokušaj prilagođavanja onome što se nazivalo životom u izolaciji. U prva 2 mjeseca izolacije 2020. godine, u svom stanu u Sarajevu napravio sam mali studio za slikanje u kojem sam izveo cjelokupnu izložbu „16/4 Embedded Truth“, koja se sastojala od 16 psiholoških autoportreta, dokumentiranih u 4 faze nastajanja. Stan sam dijelio sa bratom ali sam u tom periodu, zbog novonastalih okolnosti, ostao sasvim sam punih 7 mjeseci. Bilo kakav rad djelovao je kao dobar voditelj kroz ovaj period. Ideja je bila kroz likovni izraz dokumentirati i interpretirati različite faze moga života u izolaciji, a zajedno s njima i različita raspoloženja. Radovi koji su nastali tim procesom su ujedno i naracija moje psihološke slike u tom periodu, te sam ih kao takve predstavio i izložio na svojoj web stranici u digitalnom formatu. Za mene je rad i konkretno likovno djelovanje uvijek bilo najbliži medij za interpretaciju i komunikaciju moje stvarnosti sa publikom, ali i sa samim sobom. Mislim da u bilo kakvom kreativnom radu postoji velika doza auto-analize i psihološkog sazrijevanja, procesuiranja.

Za 19. Festival prvih, prilažem video rad pod nazivom „Embedded truth“ koji je kratka animacija gore navedenog rada. Naime, radi se o mom prvom zvaničnom video radu u kojem sam po prvi put napravio čitav sound scape za rad kao i animaciju. Ranije sam pravio kratke gif-ove koji su služili kao zanimljiva igra sa već postojećim, fizičkim radovima, ali ovo je prvi put da sam napravio čitavu animaciju u dužini od 1 minutu i 44 sekunde. Ova animacija je i odlična konkluzija na moj slikarski rad iz 2020. godine a završio sam je početkom ovog (7.) mjeseca. Mislim da kao takva obuhvata sve elemente moga putovanja kroz otuđenost COVID-19 pandemije. Koncipirana je kao naracija raznih psiholoških stanja opisanih zvukom, od momenata panike, anksioznosti i neizvjesnosti do same kulminacije i implementacije elementima konačnog rasterećenja, onih koji dolaze sa učenjem i čovjekovim sposobnostima stalnog prilagođavanja.

Mislim da je ideja kojom se rad bavi primjenjiva na bilo koji oblik anksioznosti ili psihološke traume, a generalna fenomenologija ovih pojava u XXI stoljeću nažalost sve više je zastupljena. Progresija rada je fluidna. Slike nikada ne ostaju statične. Nijedna situacija ne traje zauvijek, a ukoliko dovoljno dugo opstanemo u okolnostima koje nas stavljaju pod društveni pritisak, na kraju neminovno uspijevamo da te okolnosti nadrastemo i da ih kao takve konačno i napustimo. Dakle rad govori i o tome da su životni izazovi često i borba sa vremenom, te da je istrajnost ključ u ponovnom pronalaženju sebe i sopstvenog puta.